Vožnja do Beča prošla je u zabavi. Nakon pjesme umorno smo dočekali ponoć jer je našem prijatelju Bepu bio rođendan. Izašli smo na odmaralište i jeli muffine. To je bio rođendan za pamćenje. Pa ne jedu se muffini svaki dan u ponoć sa svojim prijateljima na putu za Austriju. Smrznuti, ali veseli vratili smo se u autobus i zaspali.

Brzo nam je došlo jutro i već smo bili blizu Beča. Nakon doručka zaputili smo se u Beč. Prvo smo se provozali autobusom, a onda smo krenuli u dvorac Schönbrunn. U sklopu dvorca nalazi se i najstariji zoološki vrt na svijetu. U zoološkom vrtu mogu se vidjeti sve životinje koje ti padnu na pamet. Od mrava, zmija, kukaca do tigrova, slonova i medvjeda. Nakon zoološkog vrta krenuli smo preko dvorskih  vrtova do dvorca koji je poznat po tome što su u njemu živjeli Habsburgovci. Obišli smo dvorac i saznali sve o princezi Sisi i Franzu Josephu. Umorili smo se i odlučili otići na ručak u restoran „Sarajevo“. Pa što bi se drugo jelo u „Sarajevu“ nego ćevapi? Okrijepili smo se i nastavili naš put prema Tehničkom muzeju. Muzej ima puno toga za vidjeti na čak četiri kata. Pogledali smo stare i neobične instrumente, vidjeli kako je to letjeti u balonu i naišli na najčudnije lokomotive. Vrijeme je za odlazak u hotel.

Nakon smještanja išli smo na večeru na kojoj nam se pridružila posebna gošća. Bivša učenica naše nastavnice Silvije Sinovčić pričala nam je o tome kako je studirati u Beču. Iako smo bili umorni pozorno smo je slušali. Naučili smo puno toga. Nakon večere odmah smo išli spavati jer nas je sutra čekao naporan dan.

 Ujutro smo se probudili, doručkovali i opet se našli u autobusu. Išli smo u muzejsku četvrt u Beču. Na radionici u "Zoom Kindermuseum" (dječji muzej) napravili smo dva crtića, a u Prirodoslovno-povijesnom muzeju vidjeli smo kipić Venere iz Willendorfa star nekoliko tisuća godina. Na ručak smo otišli u obližnji restoran „Wiener Wald“ ili „Bečka šuma“. U obilazak Beča krenuli smo u ranim popodnevnim satima. Iako nas je neko vrijeme pratila kiša to nam nije smetalo. Obišli smo Katedralu Sv. Stjepana, Rathaus, Operu, Parlament, ostatke Windobone... Zabavili smo se i na kraju imali slobodno vrijeme nakon čega smo krenuli prema muzeju Hundertawassera, poznatog austrijskog arhitekta. Muzej neravnih podova i zanimljivih slika nam se svidio. Obišli smo i stambenu zgradu koju je projektirao Hundertwasser. Navečer smo išli u zabavni park „Prater“. Vozili smo se na više od 100 godina starom „Wiener Riesenrad“. Večera u hotelu, zatim druženje po sobama i spavanje. Tako je završio naš drugi dan.
Treći dan išli smo iz Beča. Krenuli smo za Salzburg, ali prije Salzburga smo stali u Rudnike soli. Obukli smo se kao prvi rudari i otišli na pravu pustolovinu. Čak smo i prešli granicu s Njemačkom ispod zemlje. Malo smo se vozili vlakićem, malo smo se spuštali toboganima, a na kraju smo prešli brodom preko umjetnog jezera. Oduševljeni smo izašli iz rudnika i zaputili se prema Salzburgu, rodnome gradu Mozarta. Došli smo za vrijeme ručka pa smo prvo išli u pizzeriju. Obilazak Salzburga trajao je kratko. Rodna kuća Mozarta i golema katedrala glavna su obilježja Salzburga. Još malo slobodnog vremena i na kraju odlazak u novi hotel. Nakon večere zaputili smo se na kviz koji je pripremio jedan učenik uz pomoć mobitela, a nakon kviza još smo se družili po sobama.

Zadnji dan svi smo bili pomalo tužni što naša pustolovina završava. Razvedrio nas je snijeg koji je padao nekoliko dana prije. Zaputili smo se u „Minimundus“, svijet u malom. Vidjeli smo Eiffelov toranj, Taj Mahal, Hollywood, svjetionik iz Pule, sve na jednom mjestu. Nakon ručka nastavili smo naše putovanje po svijetu. Išli smo u zatvoreni dio „Minimundusa“ u kojem smo se mogli slikati sa svim znamenitostima, vidjeti kako je to putovati u avionu, spuštati se po Kineskom zidu u 5D kinu... Teško nas je bilo otjerati iz Minimundusa, ali kad smo saznali da idemo u trgovački centar lakše smo se oprostili. Nakon sat vremena svi smo se vratili noseći vrećice iz različitih trgovina. Put kući dugo je trajao. Pjevalo se, veselilo, ali i tugovalo. Zahvalili smo našim vozačima, vodiču Hrvoju i nastavnicama Sinovčić i Krstinić na ovom prekrasnom putovanju. Dogovorili smo se da putovanje moramo ponoviti. Nadam se da hoćemo jer je bilo zabavno i poučno, upoznali smo naše nastavnice izvan učionice i stekli nova prijateljstva. Ovo putovanje pamtit ćemo do kraja života.

Emilija Dolinac, 6.b